NINA

NINA

subota, 9. srpnja 2011.

Pisma za Ninu

Ovo su omotnice koje sam napravila za Ninu. Nisam zapamtila ime autora, no zahavljujem mu se na odličnoj ideji. Nina je već primila dva pisma s tim omotnicama i bila je, prema riječima njene udomiteljice, oduševljena njima.

četvrtak, 7. srpnja 2011.

Koji užitak

sjediti na balkonu i osjetiti čar svanuća kada svi dnevni planovi izgledaju ostvarivi  i kada sam sama sa sobom okružena samo veselim pjevom kosa sa značenjem: " Tu je moj dom, sretan sam!"

Dan počinje ispijanjem jutarnje kave i čitanjem neke pripovijetke - vrlo kratke. Trenutno ponovno čitam zbirku pripovijedaka Margaret Attwood The tent. Slijedi sat engleskog sa mnom kao učiteljicom i učenicom.

U međuvremenu je izašlo sunce i obasjava stjenovitu obalu susjednog otoka Krka.

Čujem zvuk motorina - ribar se vraća sa svojim vršama i parangalima.



Uskoro će svoju noćnu  lovinu prodavati za svojim štandom na maloj tžnici. Da se spustim u selo i kupim ribe za ručak?
Treba započeti s ostvarivanjem  dnevnih planova. Za početak - doručak!

subota, 2. srpnja 2011.

Dobri susjedi su preva blagodat

 Koliko  danas ima ljudi koji ne poznaju svoje susjede! Niti im znaju ime, niti dob, ni čime se bave. Vjerojatno znaju koliko imaju drečeće djece. Ako su pristojni pozdrave stranca na stubištu ili u liftu a da pri tome ne znaju da taj ist stanuje do njihovog stana
 


Mi imamo sreću u našoj maloj  ljetnoj zajednici u Klenovici. Poznajemo se već godinama, dijelimo djelove naših života a da si ne smetamo niti zadiremo u privatnost. Dok sam jučer radila u svom kamenjaru naišla je susjeda Jožica s tanjurom svježih smokvi, mog omiljenog voća.


 
A danas je druga susjeda, Duška, donijela osušenu lavandu za moje ormare.  Cijeli mi stan sada opojno miriši po lavandi

 
Osim lavande donijela je i materijale i čipke i zamolila me da joj sašijem vrećice za lavandu.

 Sašit ću ih s užitkom. Prijatelji smo i rado si pravimo usluge. Dobri susjedski odnosi su prava blagodat.
 .

Novosti o Nini


 

Ljeti su u Hrvatskoj školski preznici. Prije rastanka Nina obično boravi sa svojom školom tjedan dana na Jadranu. Moram priznati da se Hrvatka zaista brine o socijalno ili na neki drugi način ugroženoj djeci. 


Budući da je Ninin Dom Slava Raškaj zatvoren tijekom preznika Nina provodi ljeto kod svojih udomitelja na selu blizu Zagreba. Proškog sam je leta posjetila i bila sam ganuta toplinom njihovog doma. Porodica je tokom ljeta topli dom trima djevojčicam podjednake dobi.

U skromnom radničkom domaćinstvu djevojčice su dobro snabdjevene  svime što im treba, a najvažnija je ljubav, pažnja i velikodušnost koju im pružaju njihovi udomitelji.

Tijekom ljetnih mjeseci šaljem Nini razglednice ili male darove kako bih joj pokazala da je nisam zaboravila. Da li da je jedamput ili dva puta posjetim? Nisam još odlučila. Kada sam je pošlog leta posjetila bila je presretna pri susretu  ali i utjelovljenje tuge pri rastanku ....

(Sve su slike snimljene proškog ljeta)

petak, 1. srpnja 2011.

Uskršnji preznici s Ninom

Kako smo uživale, nas dvije, Nina i ja na moru u Klenovici. Bila je sretna dok smo šetale uz more, pekle, kuhale, dok se igrala sa svojom novom lutkom ...

Upoznajte moju malu, dragu prijateljicu Ninu


Ovo je Nina u dobi od šest godina, kada sam je prije četiri godine upoznala u Dječjem domu u Nazorovoj ulici u Zagrebu. Sjedila je pored mene s grupom ostale djece, no ona jedina nije progovorila ni riječ. Kasnije sam saznala, da ne može izgovarati riječi zbog ozbiljne povrede iz najranijeg  djetinjstva. Nastojala sam svoju grupu posjećivati dva puta tjedno i pojedinu djecu odvoditi u šetnju, u Zoološki vrt ili u Kazalište lutaka...... Neke nism mogla povesti jer su baš tada imali posjetu roditelja ili članova porodice.  Nina je uvijek bila slobodna. Nju  nitko nije posjećivao.

Tijekom tjedana postala sam "Ninina teta Dunja". Čim bih se pojavila na vratima njihove dvorane  čula bih: "Nina, došla ti je teta Dunja!" Smatrali su da pripadam njoj, a ja sam se tome veselila, jer sam je zavoljela na prvi pogled. Bila je tiha, mirna, slatka, mala djevojčica. 
Postajale smo sve bliskije. Osjećam se poput njene nadomjesne bake s toplim osjećajima spram svoje unučice. Moju sam trgovinu na Etsy-u nazvala NinasSmile ne bi li imenom zazvala sudbinu i Nini osigurala smiješak za cijeli život.